Nakon štedljivih i skromnih četrdesetih godina moda, posebno ženska poslovna moda krenula u smjeru luksuza i ekstravagancije. Žene još uvijek štede na kućnoj odjeći, ali na odjeću za ured nisu. Hlače postaju prihvatljive u kombinacijama za posao, ali prave dame i dalje nose suknju.

Popularne su uske olovka suknje, posebno se naglašava figura poput pješčanog sata. Rukavice i šeširi upotpunjuju poslovni izgled dajući mu elegantan i inteligentan izgled.

Danas je kišni, tmuran i hladan dan. Svi ok mene su nervozni i umorni, obuzelo nas je sivilo. Sve bi to trajalo za mene i ostatak dana, da me moj dragi nije nasmijao do suza. Vani je vrijeme ostalo isto, samo je on  raspršio crne oblake u mojoj glavi. Potaknulo me to da se prisjetim nekih lijepih filmskih parova. Crno bijeli filmovi, vintage haljine i romantika. Bajkovito i romantično.

Odabir fotografa i snimatelja vjenčanja, vrlo je bitna. Na slikama sa vjenčanja želite izgledati najbolje moguće. To su slike koje ćete dijeliti sa prijateljima, rodbinom, pokazivati djeci kad narastu. Ne želite na tim slikama izgledati loše. Fotograf mora znati izvući najbolje iz vas i vjerujte mi to uopće nije lako kako izgleda ili zvuči.
Kao i sa cijelom organizacijom mojih svatova i sa odabirom ekipe za fotografiranje i snimanje imala sa veliku sreću, na preporuku odabrala sam dečke iz Luxart studia (više o njima na LUXART) i nisam pogriješila. Slike i video ispali su savršeni i prikazuju mene u mog dragog onakve kavi jesmo. Nama je kod snimanja i slikanja bilo bitno da ispadnemo dobro, ali i da  zadržimo svoju osobnost i budemo to mi. Nismo htjeli glumiti nešto što mi nismo.
Prvo snimanje mi smo odradili tjedan dana prije samih svatova. Bilo je to cjelodnevno zabavno i naporno druženje (tada shvatiš da biti model i nije baš lagan posao), a rezultati su bili sjajni. Drugi dio snimanja bio je naravno na dan vjenčanja. Dečki su bili sa mnom kod frizerke, sa dragim u hotelu, kod mene doma, kod mojih gostiju, reklo bi se da su bili pravi „paparazzi“ koji jure okolo i hvataju bitne detalje i atmosferu, rezultat su nekoliko vrlo lijepih spotova i predobre slike.

Žensku poslovnu odjeću u četrdesetima definirao je rat, neimaština i  ograničene zalihe materijala. Tamne boje (mornarsko plava, crna i dr.), jednostavnost i elegancija glavne su značajke ženske poslovne odječe tog doba. Vrlo često žene nose i uniforme. Unatoč minimalizmu i ograničenim sredstvima, kreativnost se dogodila u korištenju novih vrsta materijala (umjetna vlakna, viskoza i rayon), te u modnim detaljima poput šalova, turbana i kapa. Suknje su postale kraće, a kombinirale su se sa jaknama (pojam prvih ženskih poslovnih odijela). Odjeća prati liniju ženskog tijela. Po prvi puta žene počinju nositi tzv. „wedged“ cipele (cipele sa punom petom sa plutom). Nose se pelerine sa kapuljačom i velikim džepovima.

Tetoviranje kao jedan od oblika ukrašavanja tijela prisutan je u ljudskoj povijesti od davnih vremena. Pojava tetoviranja nije povezana ni sa jedim posebni područjem već se javlja na svim dijelovima svijeta. Smatra se da je sa, riječ tetovaža (eng. Tattoo) došla od riječi tatau naroda Maora. Osim ukrasne funkcije i osobnih razloga, ljudi se toviraju kao bi pokazali pripadnost određenoj društvenoj skupini (religiji, narodu, subkulturi,bandi i sl.).

Tetoviranje Hrvata Katolika u Bosni i Hercegovini datira još iz vremena turskih osvajanja Bosne I Hercegovine kada su oni svoju djecu tetovirali kako bi ih zaštitili od turske otmice i kako bi sačuvali djevojke od begova koji su imali pravo prve bračne noći. Tetovirala su se djeca, većinom djevojke koje bi znak križa nosile na rukama i ispod vrata. Tetoviranje se vrši i iz zdravstvenih razloga, zbog prikrivanja raznih ožiljaka i u rekonstrukcijskoj medicini.

I ja sam se odlučila na tetovažu, ove godine ću to i napraviti. To mi je već dugo želja, no htjela sam biti dovoljno zrela i dovoljno sigurna u nešto što će mi ostati cijeli život na tijelu.

Tetovaže mogu biti predivne onome koji je nose, no treba uzeti u obzir okolinu u kojoj živimo i činjenicu da vidljive tetovaže mogu uvelike promijeniti naš život (da li ste ikad vidjeli direktora banke sa tetovažom na licu?). Odluka o tetovaži stoga mora biti zrela i promišljena. Potrebno je uzeti sve u obzir. Također bitno je tetovirati nešto što vam je lijepo već dugi niz godina, a ne nešto moderno u tom trenu. Nešto što vas određuje i što vas nadopunjava kao osobu (ne želite imati tetovažu koja na kineskom znači budala i sl.).

Poslovna moda vrlo je bitan dio ženske mode i zaslužila je posebno mjesto u modnoj povijesti. Iako se uvelike poklapa sa općenitim smjernicama mode pojedinih razdoblja,  poslovna moda je ipak zasebna kategorija, koja je u čvrstoj vezi sa samim položajem žena u društvu. Ženska poslovna odjeća mogla se razviti tek stjecanjem ravnopravnosti žena u poslovnom svijetu.
Kakvu je odjeću osoba nosila i na koji način, tijekom povijesti govorila je puno o tome tko je, što je i kuda ide. Ipak, žensku poslovnu modu, kao zasebnu kategoriju možemo pratiti tek od 40-tih godina prošlog stoljeća.
Prije nekoliko mjeseci smo i mi na poslu dobili službenu smjernicu o poslovnoj kulturi oblačenja, poznatije pod nazivom „dress code“. Kako puno vremena provodim na radom mjestu i moja odjeća je većinom prilagođena tome.