Moderna i samostalna žena neopterećena društvenim normama i ravnopravna sa muškarcima, odnosno „Flapper girl“ iz 20-ih godina prošlog stoljeća. U to vrijeme krenuli su razni ženski pokreti, a pratio ih je i karakterističan stil, kratka kosa, kratke haljine, intenzivna šminka, cigarete, alkohol i razuzdane zabave. Žene koje odbacuju tradiciju, tada prozvane nemoralnima, sada su simbol početka ženske emancipacije.
Sve to je imalo veliki utjecaj na modu. Iz mode izlaze duga nakovrčana kosa i korzeti, a moderan postaje dječački izgled. Ravni kroj haljina, koji skriva grudi i bokove, te dužina koja otkriva noge i razgolićene ruke bili su glavne smjernice oblačenja.
20-te godine možemo smatrati i vremenom rođenja srednje klase. Moda postaje dostupna po prvi puta i običnoj radničkoj klasi. Flapper trend se tako proširio na sve slojeve društva. Osim toga, žene su oslobodile svoje tijelo i sve više dama, pod krinkama, upušta se u poziranje na erotskim fotografijama ( u Zagrebu popularno je bilo fotografiranje kod Tonke).

Prošlo je skoro sto godina od tada, a još uvijek je u tijeku borba za ravnopravnost žena u svijetu. Pitam se, da li nam je za to malo kriva i priroda? Stvarno je teško biti ravnopravan sa muškarcima, ne zato jer su oni bolji i jači od nas, ili pametniji i sposobniji, već zato što žena u većini slučajeva mora birati između uspješne karijere (poslovne, sportske, …) i obitelji, uspije nekima i njima se divim, no vjerujem da ulažu veliki trud da bi sve uspjele. Znam dosta uspješnih žena, kojima je karijera krenula nizbrdo čim su odlučile imati djecu, a neke su dobile i otkaz. Prioriteti su im se promijenili i to je ono što će nas uvijek razlikovati od muškaraca. Srećom isto tako znam jednu (za sada samo jednu)  kojoj je njen muž velika potpora i koji je podržava u karijeri i brine o kućanstvu i djeci, pa je ona sve uspješnija i bolja u tome što radi.
Tko zna, možda se za nekoliko stoljeća i muškarci promijene pa ćemo stvarno postati ravnopravni.
Iako ovaj tekst izgleda dosta feministički, ne bi htjela da me smatrate feministkinjom jer to nikako nisam, ne slažem se sa njihovim stavovima.
Ja sam za ravnopravnost i poštivanje među spolovima, sa naglaskom na poštivanje.

Ovim tekstom za sada završavam sa razdobljem 1920 – 1930, kažem za sada, jer sigurno ću se vratiti jednom sa nekom zanimljivom osobom ili činjenicom iz modne povijesti. Zaronila sam u modu i nemoguće je ići samo u jednom smjeru, biti će ovo kružno putovanje kroz vrijeme.

Još jedna lijepa žena koju nikako ne mogu izostaviti pišući o modi i ljepoti s početka dvadesetog stoljeća.
Moderna, snažna, kreativna poslovna žena u hlačama.

Ivana Tomljenović Meller (1906-1988) bila je Zagrepčanka, kćer posljednjeg bana Hrvatske i Slavonije Tomislava Tomljenovića, te je pripadala malobrojnoj skupini iz ove regije, koja je bila dio Bauhausa (škola za arhitekturu i primijenjenu umjetnost u Njemačkoj, 1919 – 1933). Diplomirala je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji  u Zagrebu  1928.godine , a osim umjetničkog rada i dizajna, Ivana je bila odlična u atletici, skijanju, rukometu i tenisu, vozila je kajak, a sudjelovala je i na prvoj košarkaškoj utakmici u Zagrebu 1929 godine. Dobila je nekoliko zlatnih medalja u skoku u dalj, skoku u vis te bacanju diska. S jugoslavenskom hazena reprezentacijom osvojila je prvo mjesto na Svjetskom prvenstvu u Pragu. Položila je i sudački ispit.

Štefica Vidačić ( umjetnički Steffie Vida) rođena je 1905 godine u Požegi. Bila je vlasnica kafića u Jurišicevoj ulici (u nekim izvorima piše da je samo radila tamo). Crne kose, zelenih očiju i visine 161 cm.
Izabrana je za Miss Jugoslavije u Zagrebačkom hotelu Esplanada na prvom izboru za Miss 1926 godine, a 1927 godine izabrana je i za Miss Europe u Berlinu.