Žensku poslovnu odjeću u četrdesetima definirao je rat, neimaština i  ograničene zalihe materijala. Tamne boje (mornarsko plava, crna i dr.), jednostavnost i elegancija glavne su značajke ženske poslovne odječe tog doba. Vrlo često žene nose i uniforme. Unatoč minimalizmu i ograničenim sredstvima, kreativnost se dogodila u korištenju novih vrsta materijala (umjetna vlakna, viskoza i rayon), te u modnim detaljima poput šalova, turbana i kapa. Suknje su postale kraće, a kombinirale su se sa jaknama (pojam prvih ženskih poslovnih odijela). Odjeća prati liniju ženskog tijela. Po prvi puta žene počinju nositi tzv. „wedged“ cipele (cipele sa punom petom sa plutom). Nose se pelerine sa kapuljačom i velikim džepovima.

Tetoviranje kao jedan od oblika ukrašavanja tijela prisutan je u ljudskoj povijesti od davnih vremena. Pojava tetoviranja nije povezana ni sa jedim posebni područjem već se javlja na svim dijelovima svijeta. Smatra se da je sa, riječ tetovaža (eng. Tattoo) došla od riječi tatau naroda Maora. Osim ukrasne funkcije i osobnih razloga, ljudi se toviraju kao bi pokazali pripadnost određenoj društvenoj skupini (religiji, narodu, subkulturi,bandi i sl.).

Poslovna moda vrlo je bitan dio ženske mode i zaslužila je posebno mjesto u modnoj povijesti. Iako se uvelike poklapa sa općenitim smjernicama mode pojedinih razdoblja,  poslovna moda je ipak zasebna kategorija, koja je u čvrstoj vezi sa samim položajem žena u društvu. Ženska poslovna odjeća mogla se razviti tek stjecanjem ravnopravnosti žena u poslovnom svijetu.
Kakvu je odjeću osoba nosila i na koji način, tijekom povijesti govorila je puno o tome tko je, što je i kuda ide. Ipak, žensku poslovnu modu, kao zasebnu kategoriju možemo pratiti tek od 40-tih godina prošlog stoljeća.
Prije nekoliko mjeseci smo i mi na poslu dobili službenu smjernicu o poslovnoj kulturi oblačenja, poznatije pod nazivom „dress code“. Kako puno vremena provodim na radom mjestu i moja odjeća je većinom prilagođena tome.

Prošlu subotu u Kino SC dolepršao je dašak prošlosti. Nastupila je skupina umjetnika iz Amerike pod nazivom „Cabaret New Burlesque“, skupina koja nas je zabavila, navela na razmišljanje i oduševila svojim erotičnim i duhovitim nastupima, sve uz naglašeno pretjerivanje i izrugivanje društva, a posebno je ismijavana ljudska pohlepa i proždrljivost.
Za mene je to bio pravi bijeg od svakodnevice, od svih kalupa i stereotipova. Cjelovečernje slavljenje ženskog tijela, lijepog onakvo kakvo je, sa svim vrlinama i manama, odvuklo mi je misli od fotošopiranih, anoreksičnih djevojčica koje nas gledaju sa naslovnica časopisa. Vjerujem da je oslobađanje tijela, golotinja i seksipil uspjela razbiti okove publike, ako ne zauvijek, barem tokom cijele večeri. Zagrebačka me publika, ovaj put ugodno iznenadila, dosta je dama došlo obučeno u retro stilu, a cijelu je večer atmosfera bila odlična, smijeh je ispunjavao dvoranu.
Žensko tijelo, senzualno i oblo u blještavim i raskošnim kostimima. Korzeti, halteri, mašnice, perje, resice na bradavicama – kao da me netko bacio u bajku pisanu po mojoj mjeri.
Pojedinačni nastupi pet predivnih žena i jednog simpatičnog muškarca uklopljeni su u cjelinu odličnim vođenjem od strane Kitten on the Keys.